Sv. Nikola Tavelić
O životu svetog Nikole Tavelića ne znamo mnogo. Bio je iz ugledne plemićke obitelji. Na temelju poznatih podataka povjesničari zaključuju da se rodio oko 1340. godine. U franjevački red je stupio u rodnom Šibeniku. Po završenom studiju i svećeničkom ređenju poglavari Nikolu šalju u Bosnu gdje je u to vrijeme bilo “mnoštvo raskolnika i krivovjeraca” kako nam potvrđuju pisma Pape Grgura XI iz godine 1372. i 1373. Pod krivovjercima misli se na bogumile koji su imali jaku obranu u Vukšićima, Hrvatinićima i nekim drugim bosanskim banovima i kraljevima. U Bosni je Nikola plodonosno djelovao prema povjesnim podacima 12 godina. Ne znamo gdje se u Bosni zadržavao i kada je Bosnu napustio. Iz Bosne su poglavari poslali Nikolu u Svetu zemlju. Bio je dodijeljen samostanu sv. Spasa na brdu Sionu.
Franjevci su u Jeruzalemu bili dušobrižnici za katolike u Svetoj Zemlji. K tome su nastojali obraćati i muslimane koji su zemljom vladali. Oni su gotovo jedini vodili brigu o bolesnicima, siromasima i hodočasnicima. Ovim se bavio i s. Nikola ali je nadasve bio neumoran u propovjedanju vjere. Nikolin zanos i odanost kršćanstvu kao i žar propovijedanja Evanđelja bili su zaista izvanredni i prožimali su sav njegov život i rad.
To ga je i navelo da pođe k samom jeruzalemskom kadiji s namjerom da mu navijesti Evanđelje i da ga obrati. S pristankom i blagoslovom svog poglavara uputio se s drugovima Deodatom, Stjepanom iz Kunea i Petrom iz Narbone, 11. studenog 1391. ravno kadiji. Svojim nastupom razjarili su kadiju, njegove vijećnike i nazočne muslimane. Nikola je sa drugovima osuđen na smrt. Najprije su ih isprebijali, zatim bacili u tamnicu i konačno treći dan, 14. studenog 1391. isjekli i tjelesa bacili u vatru.
Ne zna se za njegov grob niti grobove njegovih drugova. Grobovi su ostali nepoznati ali su imena postala slavna. Sve na ovom svijetu prolazi i nestaje: ljudska slava, veličina, naš život, jedina slava Božja ugodnika ne prolazi nikada. Za njih se s pravom može reći da su zvijezde koje nikad ne zalaze. Izgleda da je Nikoli bila najdublja želja srca - umrijeti za Krista. Jednostavno umrijeti za onoga koji je za njega umro. Zvuči posve nevjerojatno, ali je posve istinito. Postoje duše koje hoće dati život za Život, ljubav za Ljubav. Takav je bio Nikola.
Dana 21. lipnja 1970., papa Pavao VI uzdigao ga je na čast oltara i svečano uvrstio u popis svetaca Katoličke crkve. Važan je kao prvi Hrvat kojega, kao sveca, slavi cijela crkva.
March 20 2008 10:40 am